U mom društvu postoji interna fora da zračim energijom koja privlači sve energije. Takva mi je i krvna grupa. Idealni dobrovoljni davalac, posebno za komarce.
Ako postoji prostor u kom je 200 ljudi i jedna budala, meni će prići mada, ponekad sam ja ta jedna budala u velikom prostoru, ali vazda vedra. Ljudi koji bi da pričaju, prose, zajme, zavode, privode, odvode… Ko nema taj magnet nije svestan koliko to ume da bude naporno. Ne samo to, nego i opasno. Prosto se nekad osetite ugroženo, ne znate kako reagovati i sa ovim navodno dobronamernim.

Psiholog je rekla: „Imaš to milo lice i pogled, emituješ mir svojom pojavom, zračiš vedrinom i empatijom… uz to si komunikativna. Zato ti prilaze. Moraš da naučiš koga da odbaciš, koga da ignorišeš, koga samo da ograničiš, a sa kime da nastaviš komunikaciju. Imaju tehnike za izvlačenje iz tih situacija.“
Neko će reći da preterujem, ali ljudi NN lica me grle posle tri prozborene rečenice. Bukvalno sam neke ljude morala da gurnem i malo da tako kažem udarim muškarce, razume se. Pri tom, koliko god da sam komunikativna, ne volim preteranu prisnost sa NN ljudima na ulici, naravno. Pitam se da li ljudi ne znaju šta znači LIČNI, INTIMNI PROSTOR, zvani još i DISTANCA, ili su toliko omađijani što bi rekla moja drugarica PLAVOM AUROM!?
Dve su krajnosti. Prvo, bude vam milo i prijatno, a drugo, bude zastrašujuće jer ne znate nekad ni namere osobe sa kojom živite 30 godina. Sećam se kako sam jednom pobesnela i rekla: „Ja ću da se otkupim. Neka me neko razmađija. Otkazujem pretplatu na harizmu. Vasiono, čuješ li me!?“
Autor: Andrijana Sedić
Povratni ping: Puls juga: Andrijana Sedić – “Harizma” – Medija centar 016