Korčula – poprište đenovske i mletačke bitke
U napad! U napad! Brodovi su se opako približavali jedni drugima. U korčulanskom se kanalu vodila najveća pomorska bitka. Mlečani i Đenovezi, dvije najmoćnije pomorske sile Sredozemlja zaratile su podno korčulanskih zidina. Nesnošljivi zvukovi topova i kubura te gusarski krikovi parali su nebo. Tko li će pobjediti u ovom pomorskom srazu? Mlečani s Andreom Dandolom ili Đenovesi s Lambom Doriom na čelu koji je imao čvrstu namjeru osujetiti Mlečane da prevezu tovar s dragocjenostima iz Levanta u Veneciju.
Jednu od galija za obranu Korčule od Đenovesa vodio je i Mlečanin Marko Polo, najveći putnik, pustolov i istraživač svih vremana. Njegov nemirni duh vapio je za avanturama, a kako li će mu ova proći?
Borba se širila morem. Buka je postajala sve nesnošljivija, a pobjeda sve neizvjesnija. Đenovesi i Mlečani vodili su bitku do istrebljenja, a kraj joj se nije nazirao. Nove galije na vidiku! Čije li su? U zao čas po Mlečane Đenovezi dobivaju pojačanje! Svježi i bitkom neizmoreni gusari ulaze u sraz s već iscrpljenim mletačkim gusarima.
Marko Polo – istaknuta ličnost korčulanske povijesti
Brodovi su se sudarali, a vješti Đenovesi su se poput munja penjali po mletačkim galijama. Mačevi su se ukrštavali, noževi letjeli, udaralo nogama, bacalo u more, vezivalo lancima i zarobljavalo. Sreća je tog dana okrenula leđa Mlečanima, a time i Marku Polu. Zarobljen je i odveden u đenoveški zatvor. U dugim časovima razgovara i prepričava pisaru Rusticheliu svoje zgode i nezgode s putovanja Kinom, iz kojih je nastala i najpoznatija putopisna knjiga “Il Milione”.
Korčulanska priča započima s mirisom baruta i zveckanjem mačeva. Vraća nas u povijest, 7. rujna 1298. kada je podno njegovih zidina gorjelo nebo i more. Međutim, danas su to samo slike koje se mogu zamišljati.
Korčula – najbolje očuvani srednjovjekovni grad na Mediteranu
Korčula je najbolje očuvani otočni srednjovjekovni utvrđeni grad na Mediteranu. Okružen je zidinama unutar kojih se šire ulice u obliku riblje kosti preko kojih zrak slobodno struji, a stanovnike štiti od jakih vjetrova.
Unutar srednjovjekovnih zidina nalazi se jedinstvena katedrala Sv. Marka u kojoj se nalaze slike slavnog talijanskog slikara Tintoretta, palača Gabrijelis u kojoj se smjestio Gradski muzej, Opatska riznica svetog Marka i kuća Marka Pola uokolo koje se u stiješnjenim ulicama protežu zdanja izgrađena u gotičkom i renesansnom stilu, a u jednoj od tih kuća danas živi i korčulanska obitelj Depolo.
Je li Marko Polo bio Korčulanin?
Jesu li to potomci Marka Pola? Marko Polo je po nekim teorijama rođeni Korčulanin, a po nekima je rodom iz Venecije? Zagonetka je to koja se već stoljećima pokušava odgonetnuti. Sigurno će se i dalje s guštom raspredati o Markovom podrijetlu, pa i pod cijenu da se istina nikad ne utvrdi jer taj pustolov i istraživač svjetskih razmjera bio je i ostao osoba vrijedna pažnje i poštovanja. Njegove putešestvije utjecale su na mnoge, pa i na Kristofora Kolumba, moreplovca koji je povezao stari i novi svijet.
Znatiželja pokreće potragu za potomcima Marka Pola
Želja za novim saznanjima je sve jača! Uske ulice, isprepletene skalinama vode me do radnje mladog restauratora Mihovila Depola. Već sa vratima vidim da je potpuno predan svom poslu, nekom komadu drva pred sobom. Što li to radi? Ma nije ni važno, važno da sam sada tu, da u srcu korčulanske kulture i tradicije mogu ponešto novo otkriti o ovom otočkom gradu i o životu njegovih stanovnika.
“Ne mogu sa sigurnošću reći da smo mi potomci Marka Pola” – mladi će Mihovil Depolo. Moj otac i ja smo napravili obiteljsko stablo koje seže do 16. stoljeća, ali nismo došli do konkretnog saznanja.”
Mladi Depolo vrsni je restaurator antiknog namještaja
Vidim buši, brusi, lakira! Pod njegovim rukama mali komad drva pleše i dobiva novi oblik. Gleda ga, okreće, pa postavlja na starinsku komodu. “Ova komoda datira još od iz vremena Franje Josipa II kada su bogate građanske obitelji, dobrostojeći obrtnici i poljoprivrednici kupovali namještaj u Austriju i iz Italije ga brodom dopremali do svojih domova. Bili su to masivni, lakirani i furnirani komadi namještaja koji i danas nakon dvjesto godina bogato dominiraju prostorom” – objašnjava mi mladi Depolo.
Svaki komad namještaja sa sobom nosi svoju priču
Kad drvo uzme u ruke ono oživi, priča priču o nekom davnom vremenu i obiteljima kojima su služili.
“Kreveti su bili vrijedno dobro, bili su skupi, stoga i rijetki. U većini slučajeva majka ih je davala kćeri u miraz. Izgledom je predstavljao mladu ženu i kuću iz koje je dolazila, a s time i status. Stoga je svaka majka željela da krevet njezine kćeri bude što bogatije izrezbaren i dimenzijama velik. U njemu se prve braćne noći vodila ljubav, a time i potvrđivala zajednica muža i žene, u protivnom bi brak bio ništavan. Krevet je bio mjesto gdje su žene rađale, bolovale, voljele i umirale –priča mladi Depolo.”
Najveći mu je kaže izazov bio restaurirati namještaj koji je stigao iz Verone 1850., kojeg je za svoju ljekarnu naručila talijansko – korčulanska obitelj Zovetti.
“Namještaj je bio bogato izrađen s mnogim ispupčenjima, vratnicama i ormarima s krovištima na kojima su se nalazile rezbarene slike izmišljenih ljekarnika. Danas krasi gradsku ljekarnu u Korčuli.”
Zahvaljujući njemu mnogi su se komadi namještaja sačuvali od propadanja, pogotovo kuhinje u kojima su vrijedne domaćice kuhale i okupljale svoje obitelji. Iz njihovih kuhinja ulicama su se širili zamamni mirisi pašticade, pečenog mesa i ribe, rožade začinjene ružinim laticama, kroštula po čemu su korčulanske domaćice i danas poznate i prepoznate.
Zamamni mirisi korčulanskih domaćih jela
“Obožavam kuhati pašticadu, ali me svaki put hvata panika kada je moram kuhati u konobi” – kaže gospođa Mirjana, vrsna poznavateljica domaćih korčulanskih jela, danas vlasnica i glavna kuharica u konobi Mate u Pupnatu, malom mjestu u blizini grada Korčule.
“I nakon što je cijeli život kuhate?” – pitam u čudu.
“Pašticada je domaće jelo. Sve je domaćice pripremaju u svojim kućama jer je to delicija našeg kraja. Kad je ja spremam u svojoj konobi težim da bude najbolja u cijelom okruženju. Ne želim da mi dođe neki mamin sin i da mi kaže da njegova mama bolje priprema pašticadu od mene. To je pomalo i natjecanje nas domaćica u ovom okruženju – kroz smijeh će gospođa Mirjana.
Težaćka plitica – tanjur okupan mirisima domaćeg sira i pršuta
Na njihovom stolu u ugodnom hladu vinove loze gosti osim u pašticadi uživaju i u brojnim drugim domaćim jelima. Bogatoj Težaćkoj plitici , naslaganoj od pršuta, sira, maslina, paštete od balancana, motara i sušenih pomidora. Prema želji i nekom laganijem jelu, raviolima, tagliatelama, makarunima, sve ručno rađenima, kuhanima u šugu od masla i kadulje. Pune ih domaćim kozjim sirom, pastom od koromača, mindula (badema) u kombinaciji s pestom od suhih pomidora začinjenih bosiljkom.
“Ništa mi u našoj kuhinji ne koristimo što nije dozrelo na prirodnom suncu i ubrano u našem vrtu i polju. Svako jelo pripremljeno je s domaćim namirnicama i začinjeno aromatičnim začinima koja same beremo po poljima” – kaže Biljana.
Rožada začinjena ružinim laticama
Kada se isprobaju deserti i doživi eksplozija okusa na nepcima odmah je jasno o čemu Biljana govori. Aromatično bilje daje nesvakidašnji okus pralinama punjenima alvižom (verbena), musu od bijele čokolade s lovorikom, rožadi s laticama ruža iz likera, čokoladnoj torti, kroštulama.
Prenijele su ove dvije vrijedne gospođe brojne okuse iz prirode na stol, spojile okuse u poželjnu kombinaciju koji oduševljavaju goste širom svijeta. Kažu, prava je to eksplozija domaćih okusa na jednom mjestu koji nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Gosti se stalno vraćaju, dolaze novi, strpljivo čekajući red pred konobom kako bi doživjeli poseban gastronomski doživljaj ovog korčulanskog kraja.
Korčulanski Pošip – vino s karakterom
Ali ništa bez kapljice domaćeg vina kojeg u korčulanskom kraju ne nedostaje. Čara je kolijevka Pošipa, a s tim i najboljih aromatičnih vina. Rukatac, Pošip, Marko Polo i Misno vino perjanice su Poljoprivredne zadruge Pošip iz Čare. “Koje je najbolje?” – pitam. “Ni jedno se ne može izdvojiti jer svako vino ima svoje vrijeme i nije za svako doba dana. Ima svoje trenutke kada se pije i uživa u njima” – kaže iskusno Janko Jovanov upravitelj i glavni enolog PZ Pošip iz Čare, a mlada enologica Jelena Bilanović ga nadopunjava:
“Pošip je vino s karakterom koje privlači muškarce i žene s isto tako moćnim karakterom. Zavodljivog je mirisa i punog okusa. Vino je to bogate aromatike, izbalansiranih kiselina i šećera.”
“Posebnog je okusa jer raste zajedno s dračom, borom, makijom i maslinom čije su arome jake. Šire se u te male sitne bobice grožđa koje se kasnije, po preradi čute u aromatičnim kapljicama zarobljenima u čaši vina” – nadovezuje se i Luka Marelić, bivši upravitelj PZ Pošip.
“Kada se početkom jeseni napravi dobro i kvalitetno vino zadovoljstvo je veliko” – kaže Janko. Treba vrijeme da se sve ponovo smiri, zemlja, vinograd i čovjek. Lišće u vinogradu žuti i otpada, trsevi traže mir jer se trebaju regenerirati te ponovo pronaći snage za bujanje, rast, plodnost i aromu traženu u čaši”.
I na kraju nezaboravan doživljaj s Vrnika, Badije i Lumbarde
Nakon intrigantne povijesti, doživljajne i gurmanske ljepote za potpuni ugođaj Korčule još se samo potrebno ukrcati u mali taxi boat koji tijekom ljeta neprestano vozi. U jednom će vas danu odvesti pod moćne zidine grada i posjet okolnim otočičima, Vrniku, Badiji i Lumbardi. Tamo ćete zasigurno hedonistički uživati u tirkizno – plavom moru ili negdje zagrljeni pod svjetlucavim zvjezdicama romantičnog neba.
Korčula vas čeka!
Autor: Anita Palada (Croatian travel journal)
