Mesečarenje ili somnambulismus je benigna parasomnija koja se odvija najčešće kod dece oko 20 posto uzrasta do 18 godina, u prvoj polovini spavanja NREM stadijumu. Sama parasomnija, kao ni bilo koja druga, nije opasna po život, ne utiče na pamćenje ili kogniciju kao ni na dužinu života. S druge strane, mesečarenje spada u grupu potencijalno opasnih oboljenja, piše Stetoskop.info.
Oko 2000. godine su se postavila pitanja u vezi mesečarenja:
Kako mozak funkcioniše tokom mesečarenja?
Posle ispitivanja na ljudima sa implantiranim dubokim elektrodama, kod kojih je „uhvaćena“ epizoda mesečarenja, došlo se do shvatanja da čovek ne spava celim već delom mozga. Prvi put je jedan vekovni stav koji kaže da „ceo mozak spava“, uzdrman shvatanjem da neki delovi mozga spavaju (odgovorni su za spavanje i razmišljanje na nivou mentacije), dok su drugi budni (odgovorni su za hodanje odnosno izvršavanje motornih zadataka). Time je Kartezijanska dogma koja pretpostavlja postojanje isključivog dualiteta (ili spavam ili sam budan) pala u vodu: postalo je moguće da u jednom istom momentu isti čovek bude i budan i da spava.
Tako su pacijenti koji mesečare, zbog svoje motorne sposobnosti, a odsustva pune svesti, potencijalno opasni kako za sebe tako i za ljude oko sebe. Oni su u stanju da upravljaju mašinama, za seksualne ili kriminalne radnje, uključujući i suicid i homicid.
Mesečare je teško probuditi, a decu gotovo nemoguće, tako da ovaj disocijativni fenomen predstavljaju fascinantan paradoks: postoji istovremena koegzistencija intenzivne endogene razbudjenosti i egzogene nerazbudljivosti kod istog čoveka u isto vreme. Obzirom da su mesečari fototaksični, najčešće se dešava da deca padnu sa visine ako žive na spratu, jer su se kretala ka svetlosti. Zabeleženi su i slučajevi zadesnog stradanja bolesnika, ali i homicida (o čemu je snimljen i film).
Kako zaštiti mesečare i druge osobe od mogućih povreda tokom epizoda mesečarenja?
Predlaže se poštovanje sledećih mera:
Uloga lekova u terapiji parasomnija
Obe vrste mera za lečenje (opšte i specifične) predstavljaju takozvani „higijensko-dijeteski pristup“ lečenju poremećaja spavanja uopšte. Svaka druga bolest spavanja zahteva medikamentni pristup lečenju.
Saobraćajne nesreće predstavljaju tek jedan (socijalni) aspekt-posledicu poremećaja spavanja. Nespavanje ili nesanica svakako dovode do posledica kako po bolesnika (brojni „prelasci na levu stranu kolovoza, bez jasnog uzroka, obično u jutarnjim satima“), tako i po okolinu (nedavno je poznati košarkaš zaspao za volanom i uleteo u gomilu ljudi).
Autor Prim. dr sci. med. Slavko Janković
Izvor: Stetoskop.info.







