Poezija Vanje Košutić

ŠAH

Kad upoznah šah u prvom mahu

shvatih da nije poenta u strahu.

Iskoči mi misao k’o čigra

da je i život šahu slična igra.

Ne služi nam glava puna misli,

već ona koja u miru razmisli,

pa nam sve poraze u pobede pretvara,

to samo može onaj koji za igru ima dara,

radost deteta čuva u sebi

da nikada zaboravio ne bi

da srećan čovek uvek sreću stvara.

Hrabro u susret ide željama svojim

dok pažnju ka cilju usmeri,

pa kao i u šahu svaki potez meri.

Kada ga cilj povede do kralja

ume da se prepreči “Stop!”,

a iz neke krivine pojavi se top.

Pa, dođu likovi u svojstvu pijuna

dok lovci vire iz obližnjeg žbuna.

Malo potom skoro poput mača

pojavi mu se i prepreka u vidu skakača.

I, tako isto kao i šahovske figure

izgubio bi igru kao i one ako bi da žure,

put bi mu bio do cilja linija dalja,

a noći besane što ne dođe do kralja.

Tako ti je to moj druže

i u životu slični potezi se služe,

k’o i u šahu svašta se dešava,

al’ samo mirna glava ume da rešava.


LJUBAV JE TVOJA SNAGA U VREMENU

Ako ti ljubav boluje

urazumi se,

to ljubav i nije.

A, istina se baš u tome krije

što je tvoj bol proglasi mrtvom,

ne znajući da se ljubav rađa iz njega,

pa je ti zbog tamo nekog ega

sahranjuješ u pesme, u slike,

u priče vaše,

il’ naiskap u kafanske čaše.

Kiselog osmeha

i usporenog koraka,

postaneš i ti mrtav ljubavno

noseći u sutra tu bol od davno.

Nemoj!

Trgni se i oživi!

Ako se tako mrtav ljubavno

učiniš živ nekome,

pa te zavoli zbog žive ti priče

koja ti u prvi mah poteče

ne daj da se i taj neko k’o ti opeče.

Pa da pomisli da ljubav umire.

Nemoj!

Trgni se i pokaži sebi,

kakve god da si prošao oluje

da kada iz tebe izvire ljubav,

ona nikad ne boluje.

I ne umire!

Čak nije nalik ni jednom bremenu

LJUBAV JE TVOJA SNAGA

U VREMENU.


SREĆA LEPTIRA

Taj osećaj sreće nije bio na prvi pogled,

ni na prvu reč, ma ni na stotu,

bio je mnoga pre toga,

čini mi se još pre rođenja moga

da si mi postao srcu drag.

Ko zna koje je to ljubavi trag?!

A, uostalom nije ni važno

jer svako preispitivanje bilo bi lažno,

kao da tu radost koju u meni budiš

želim omalovažiti,

uzroke joj istražiti

i tako je umanjiti

od straha da ne izazove suze.

One bolne

jer mnogi tvrde 

da se posle smeha oplače.

Ne bojim se! 

Ja u inat volim još jače!

Tu radost u kojoj se prepliću

i strast i zahvalnost i razna ludila

nikada se ne bih usudila kukavičlukom ubiti.

Koliko god se suza moglo liti

zbog zidova na koje ta radost ljubavi nailazi

uvek ću glavom kroz njih,

glavom punom srca

volim taj osećaj 

kada od strasti želje sve vrca

i osmeh na samu pomisao da postojiš

sa lica ne silazi.

Postojiš, baš takav kakav jesi!

Retko se kome desi da to prepozna,

da lepotu igre leptira upozna

i doživi kolika je sreća

u tim promenama naše nutrine,

a ljubav nije kalup

i ne zavisi samo od fizičke blizine.

Ona je mnogo, mnogo više.

Živa je, 

čulima se vodi dok priča tiše.

Ma, i ne priča već pogledom zbori,

u preplitanju tela nam

kroz damare gori,

uživa moćna u svojoj sreći,

svesna da su u njoj svi odgovori.


FALE MI TVOJE MANE

Čim te ugledah prepoznah te.

Prvim dodirom upoznah te.

Osetih ono slično mi,

ono što te tako lako u mom srcu udomi.

I celu me ispuni tobom,

tvojim mirisom kože,

osećajem koji sve može,

pa i da se smejem

iako minut pre plakati sam htela.

Sećaš li se kako sam sela

i šapnula ti dahom na dlan

da mi sve ovo naše liči na san.

Na to si i ti šapatom mi rek’o

da si dugo na ovakvu ček’o.

Sećaš li se?!

Kad si mi banuo nepoznan

samo da me zamoliš

da ti zagrljajem ulepšam dan,

jer žuriš, pa nećeš ući u stan

kako sam ti pogledom rekla da ćutiš,

da ni reč ne izustiš,

već da tišini pustiš da govori

dok nam se prepliću damari,

od ljubavi slatki šamari

obraze rumene.

Ipak si morao reći kako je lako voleti mene.

Sećaš li se?!

Bio si uporan da ti kažem,

ali iskreno da ne lažem,

kada sam shvatila da te volim?

Zagledah ti se u zenice,

i rekoh ti da odgovor u jednu sitnicu stane.

Znaš kada?

Kada su počele da mi fale tvoje mane.


PUSTI DA OSETI SAM

Pusti da oseti sam.

Da oseti da li te treba,

da li te želi.

Pusti da ti sam delima veli

da te voli,

pusti i nemoj da te boli

ako to ne poželi.

Već se osmeli,

zagrli ga i kreni dalje

jer ti poruku šalje,

koja ti sklanja veliko breme

da on ne zaslužuje

tvoje vreme!


ZNAŠ TI

Malo mi je pričao.

Jedva po neku reč kada poželi

iako je osećao

da se nismo slučajno sreli.

Mnogo je više imao ljubavi u sebi.

Osetio je da sam to prepoznala,

da sam mu svojom ljubavlju

vetar u leđa dala

da mi tu svoju i pokaže.

Plašio se da ne bude povređen.

Očigledno je to naked bio,

ostao bez nekoga uz koga je ono

„zauvek zajedno“ snio.

Pojavila sam se da shvati da ljubav

nikada ne povređuje.

Već očekivanja.

A, hvala Bogu i ja uz njega naučih

da ga srcem čujem,

volim onako „do koske“,

a ne da očekujem.

Predivno je!


NISAM TE SREO SLUČAJNO

U trenutku pomislih da sam te sreo slučajno.

Ipak, nisam!

Setih se koliko sam samo uz neke kafanske pesme

čaša polomio jer su me podsećale da se ne osećam voljeno, 

a toliko sam se trudio.

Koliko sam samo noći budan bio,

dušom suze lio jer sam želeo ljubav.

Želeo više od svega!

Patio dok lutah gradovima 

tražeći onu neku da mi popuni zagrljajem tu prazninu u meni. 

Ali, uzalud!

Trudio se da delujem srećno iako zaboravih 

odavno kako je to kada zaista jesi.

I tako godinama od davanja sebe zagubih se dok te ne ugledah.

Osetih odmah bliskost iako te ne poznajem.

Da, nisam te sreo slučajno!

Ti si ono što tražih uzaludno sve ovo vreme u drugim ženama.

Varah se! 

Gadno se varah!

Ti si u stvari sve vreme postojala u meni.

Zato te i sretoh.

Da me podsetiš ko sam.

Jedino uz tebe razumeh koliko sam u stvari voljen.

A, tek koliko mogu da te volim.


Autor: Vanja Košutić

Vanja Košutić je plod velike ljubavi jedne Dobrile i jednog Velimira. Zadojena predivnim bosanskim zelenilom i snažnim hercegovačkim kršem odabrala je put kojim ljubav hodi. Od svoje sedamnaeste godine živi u Beogradu. Privatno je sasvim obična u svojoj neobičnosti, a poslovno je svoje ljubavi spojila u njen privatni projekat „Budi Bolji Voli“. Doktorirala je matematiku, diplomirala kliničku psihologiju i autor je knjige „Budi Bolji Voli„. Ima višegodišnje iskustvo u radu sa pojedincima i grupama na temama emocionalne pismenosti, ličnog razvoja i prevazilaženja unutrašnjih blokada. Kroz autorske edukativne programe i priručnike, pomaže klijentima da razviju dublje razumevanje sebe, unaprede međuljudske odnose i oslobode se obrazaca koji ograničavaju njihov psihološki rast. Njena metodologija kombinuje naučno zasnovane psiho loškepristupe sa praktičnim vežbama, dostupnim u digitalnom formatu. Autorka je specijalizovanih priručnika za rad na samopouzdanju, prevazilaženje straha, depresije, manipulacije, lenjosti, nedostatka fokusa itd. U radu neguje jasan, podržavajući i etički pristup, usmeren ka stvaranju trajne unutrašnje promene. I pored svih tih struka poezija je njena desna ruka. U njoj živi, s njom diše i njenim srcem piše.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top