SINDROM JOŠ SAMO OVO: KAKO LJUDI GODINAMA ODLAŽU SOPSTVENI ŽIVOT

.

Autor: Vanja Košutić, klinički psiholog i diplomirani matematičar

Postoji jedna tiha rečenica koja menja tok čitavog života, ali retko ko je prepoznaje na vreme. Ta rečenica glasi još samo ovo. Još samo da se završi ovaj projekat, još samo da prođe ova kriza, još samo da se stabilizuju okolnosti, još samo da dođe pravi trenutak. U toj naizgled bezazlenoj misli krije se psihološki obrazac koji mnoge ljude drži u stanju trajnog čekanja. Umesto da žive ono što žele sada, oni stalno veruju da će pravi život početi kasnije.

Psihologija ovaj fenomen opisuje kao sindrom odlaganja života

.

To je stanje u kome čovek veruje da je sadašnji trenutak samo prelazna faza, priprema za neku budućnost u kojoj će konačno početi da živi punim kapacitetom. Problem je u tome što ta budućnost stalno izmiče. Svaki završetak jedne prepreke odmah stvara novu, svaki plan ima sledeći korak, svaka stabilnost ima novu neizvesnost. Tako život postaje niz priprema za trenutak koji nikada zaista ne dolazi.

U odnosima se ovaj obrazac pojavljuje još jasnije

.

Parovi često veruju da će njihov odnos procvetati kada se završi određeni period. Kada prođe stres na poslu, kada se reše finansije, kada se preseli u veći stan, kada se stvore idealni uslovi. Međutim, dok čekaju te okolnosti, oni propuštaju da vide da odnos već sada postoji i da se već sada oblikuje. Ljubav ne živi u budućim planovima, već u svakodnevnim odlukama, pažnji i prisutnosti.

Sindrom odlaganja života često je povezan sa strahom

.

Strahom od neuspeha, strahom od promene, strahom od suočavanja sa sopstvenim željama. Kada čovek kaže još samo ovo, on često zapravo govori sebi da još nije spreman da preuzme odgovornost za život kakav zaista želi. Čekanje tada postaje zaštitni mehanizam koji pruža iluziju kontrole. Ako se stalno pripremamo za život, nikada ne moramo da rizikujemo da ga zaista živimo.

Vremenom se ovaj obrazac pretvara u naviku

.

Čovek se navikne da razmišlja u kategorijama kasnije, jednog dana, kada dođe pravi trenutak. Međutim, život nema generalnu probu. Godine prolaze dok ljudi čekaju stabilnost, sigurnost i savršene okolnosti koje nikada nisu postojale ni za jednu generaciju pre njih. Ono što nazivamo pravim trenutkom najčešće je samo odluka da se prestane sa čekanjem.

Najdublji uvid dolazi onda kada osoba shvati da se život ne nalazi iza sledeće prepreke

.

On se nalazi upravo u ovom trenutku, u izborima koje pravimo sada, u odnosima koje gradimo sada, u koracima koje odlažemo jer mislimo da imamo vremena. Istina je jednostavna, ali često neprijatna. Život ne počinje kada sve bude spremno, život počinje onda kada prestanemo da ga odlažemo.

.

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Scroll to Top